Eh wakoo =)

Nije me dugo bilo..razmisljala

 sam da izbrisem blogg ali et ne

 mogu to uraditi :D Nedaju mi

neke osobe :D

Tako da cu ga nastaviti pisati...moram samo

  napraviti neke promjene na bloggu i gotovo :D

Bolji je bio onaj prosli izgled bloggera ali sto je

tu je :)

cokaa =**

=**

Bajka...

Kao malo dijete ja nisam znala sta me ceka u

buducnosti...

Nisam znala kako cu dozivjeti starost...

Odrasli su mi pokusali objasniti da je zivot kao 

bajka...

Bajka u kojoj cu dobiti sve sto pozelim...bajka u

 kojoj ne dobivam odma

ono sto zelim,ali na kraju ipak pobijedi dobro i

ispuni se san....

I ja sam vjerovala...slijepo sam vjerovala svemu sto su

 mi rekli...

Vjerovala sam da poslije kise dodje duga i izbrise sve

 lose sto mi se desilo...

Vjerovala sam da cu btit sretna...a najvise od svega

vjerovala sam da

samo dobre osobe dobivaju ono sto zele...nastojala sam

biti dobra

sto je vise moguce,u svakoj situaciji...

Ali izgleda da ipak to ne zavisi od dobrote ??!!

Danas..meni se cini sa samo dobre osobe pate...

Mozda je slucajnost...ali upoznala sam ih previse da

bi vjerovala u takve stvari....

Mozda ne trebam postavljat pitanja o sreci..nego o

bajkama...

Jer one ne postoje...

one su imaginarne..nestvarne...tako kratko traju...

donesu nam nadu...a kasnije i bol...

Ipak ne trebamo vjerovati svemu sto nam kazu....

jutros nemam nesto inspiracije za post...

Sve je monotono...skola..jedva cekamo njen kraj...

Ljubav...pa odrekla sam je se =)

Prijatelji...to je ono sto me drzi u zivotu i sto me tjera da

pozitivno razisljam :) thx. ljudi ;)

Zivot...i to je super kada se sve pogleda

Ali jedan dogadjaj sve moze promijeniti.Tako je bilo i

kod

njega..imao je sve sto pozeli...prijatelje,dobar zivot,

ljubav koju nema svako..djevojku cija ljubav prema

njemu

nije imala granice.Mislio je da je sve na njegovoj strani i

da ima pravo raditi sta hoce.

Uzeo je za pravo i da njoj uradi sta hoce...dok ga je ona

zvala da mu kaze koliko ga voli,on je bio sa drugom..

Da..ona je to osjecala i morala je prvjeriti.Usla je u

njegov stan..i on je bio tamo...tiho joj je sašputao koliko

je voli i kako zeli da zauvijek budu zajedno,njezno ju

je milovao po ruci...a ona je samo stajala...

posmatrala je njih dvoje i nije mogla vjerovati...pogjegla

je bez traga i glasa i niko je vise nikada nije vidio...

On je ostao sam...

kajao se jer je mislio da prevara nije strasna...

kajao se jer nju nije mogao naci...

Zasto nesto prvo moramo izgubiti da bi

shvatili koliko nam znaci ? ? !

...potrcala je niz stepenice...

..trcala je tako brzo...

..nikada je nisam vidjela takvu...

...tako zbunjenu...tuznu i cudnu...

...oci su joj bile pune suza...pitam se kako je uopste

 trcala...

..znala sam da je svemu dosao kraj...

..ali sam to presutjela i pustila je...

..tog dana on joj je rekao sve...rekao je da u

njegovom  dvorcu

vec ima jedna princeza i da mu ona vise ne treba...

To je povrijedilo...te rijeci su joj po prvi put slomile

 srce...

Nije znala sta ce raditi...sve sto je mogla smisliti je da

 trci...

I istrcala je na ulicu..on jednostavno nije mogao da

stane...

Auto se nije zaustavilo...ona je pala i  tako tiho..skoro

 necujno..

Svoje posljednje rijeci uputila je njemu...samo onome

 zbog

kojeg je zvjela i zbog kojeg je pozeljela da umre...

On kao da je znao...krenuo je prema njoj...

Pred vratima je nasao samo njeno bezivotno tijelo...

Plakao je...on...gospodin „bez srca“ je plakao...

Sada kada je vec kasno...tek sada je uspio sve da

 prizna...

Volio ju je..volio ju je svim srcem..njegova ljubav prema

 njoj  nije imala granice...

Tada joj je priznao da je saznao da su brat i sestra...

Roditelji su ih razdvojili dok su jos bili mali...

Sada..iako starac...samac...cesto zaplace

sjecajuci se svoje ljubavi...svoje sestre i sudbine...

„Nestala je...a volio ju je samo tako...

 dusom i tijelom,beskrajno lako"

Ew napokon sam dobila net...

Pozelila sam fkt. blogg punoooooo...

Nisam puno pisala al ew jedna pricha...

valjda jos znam pisati...

                 ...the truth...

Zasto u cijelom svom zivotu ja osjecam tu glupu potrebu za

ljubavlju...zasto samo zalim i patim jer me niko ne voli..mozda

 ima jos ljudi kao ja i onda mi bude malo lakse kada pomislim

da nisam jedina osoba na ovom svijetu koja ima ovakvo

razmisljanje...na zalost...

Ima ljudi na ovom svijetu koji uopste ne osjecaju potrebu

 za ljubavlju..dovoljna im je ona koju im pruzaju vazne

osoba u zivotu..porodica,prijatelji..ali meni nije..iskreno

govoreci ja bih voljela da mi je dovoljna jer ovako ponekad

 moj zivot gubi smisao..moj zivot dobiva kraj,a buducnosti u

 mojim mislim nema.

Ostaje nada da ce se top promijeniti i da ce moj zivot dobiti

 onaj smisao koji treba da ima i da cu vidjeti sebe u

buducnosti....

Zudim za onim osjecajem koji imam u snovima,zudim za

onim sto mi ispunjava srce i cini me sretnom,nevjerovatno

sretnom..dobivam osjecaj koji nikada u stvarnom svijetu

nisam,niti cu osjetiti.

Pitam  se da li je i ovo sve san,,jos cesce se pitam zasto

 sve sto je lijepo u mom zivotu mora da bude imaginarno

...nestvarno i potrosno...

Budim se cesto u dubokoj noci..dok su ostali zavuceni u

 svoje postelje i dok se nalaze u dubokom snu,ja ustajem

 i odlazim na onaj veliki balkon sa kojeg mogu da vidim

sva svjetla svoga grada...razmisljam da li i jedna osoba 

 u ovom gradu ima iste osjecaje kao ja..da li je u ovom

gradu moja srodna dusa,osoba koja ce mi pomoci da

pronadjem svoje mjesto u ovom okrutnom svijetu.U

svijetu gdje oni koji ga ne pronadju ostaju zauvijek

izgubljeni..ostaju sami i bore se sa vremenom..oni se

bore za novi dan,za svoj zivoti i svoju  buducnost jer

jos nisu nasli smisao u svemu tome..jos uvijek se

 pronalaze u vremenu i prostoru...

Ne zelim da budem jedna od tih osoba..zato me

strah i zato osjecam tu potrebu za ljubavlju..potrebu da

 imam nekoga ko ce mi pomoci i ko ce biti moja buducnost.

Mozda taj osjecaj jednom bude samo dio proslosti i dio

 moga djetinjstva,ali sada dok ga imam u svojim grudima i

dok taj osjecaj cini da moje srce kuca kao nikad do sada

 ja trebam ljubav i trebam nekoga ko ce jednom zauvijek

 uciniti da taj osjecaj nestane iz mene.

Svjetla moga grada mi ne mogu odgovoriti na to pitanje,

ali ja imam povjerenja u njega.Imam povjerenja u grad

koji se jednostavno digao iz pepela i znam da i on nesto

 priprema za mene,nesto sto nije veliko,ali je ipak znacajno

 za mene,moj zivot i moju buducnost...

 A ljubav... moram da shvatim da ce „on“ doci nekada...

da ce usetati u moj zivot necujno,polako i da ce promijeniti

sve u meni i sve oko mene...

Zudim za tim danom... i za „njim“ naravno...

+josh bez compa :( +

+ jubim svee=** +

Eh...nema vishe compa. :(

Pokvario se...

...tako da me nece biti duuugooo....

...nadostaje mi blogganje :(

...sta ima kod vas novo...

...ja zaljubljena...visim na klizanju :)

Et cokimmm vas sve...

...i nadam se da ce comp. ponovo

biti ok... :)